EURO MODEL od 2027: Šta veće plate znače za cijene i životni standard u Crnoj Gori?

Crnu Goru bi od januara 2027. mogla da očekuje još jedna velika promjena sistema zarada.

Vlada Crne Gore predstavila je EURO MODEL, prema kojem bi minimalne neto zarade trebalo da iznose 1.000, 1.250 i 1.400 eura, u zavisnosti od nivoa obrazovanja koji je potreban za određeno radno mjesto.

Na prvi pogled, računica djeluje jednostavno - veće plate znače više novca i bolji životni standard.

Ali postoji jedno mnogo važnije pitanje:

Koliko ćemo za te veće plate zaista moći da kupimo?

Jer nije isto imati platu od 1.250 eura danas i 1.250 eura u trenutku kada su kirija, hrana, restoran, majstor i druge svakodnevne stvari značajno skuplje.

Zato će pravi efekat EURO MODELA zavisiti ne samo od toga koliko će plate porasti, već i od toga šta će se tokom 2027. dogoditi sa cijenama, inflacijom, zaposlenošću, kreditima, kirijama i troškovima poslovanja.

Šta zapravo donosi EURO MODEL?

Prema trenutno predstavljenom modelu, minimalne neto zarade trebalo bi da budu:

• 1.000 eura za radna mjesta za koja je potrebno osnovno ili niže obrazovanje
• 1.250 eura za radna mjesta sa srednjim obrazovanjem
• 1.400 eura za radna mjesta sa visokim obrazovanjem

To je veoma velika promjena u odnosu na postojeći sistem.

Posebno kada se uzme u obzir da je prosječna neto zarada u Crnoj Gori sredinom 2026. bila nešto iznad 1.000 eura.

Drugim riječima, predloženi minimalac od 1.250 eura za određena radna mjesta bio bi veći od današnje prosječne plate u državi.

To pokazuje da ovdje ne govorimo o uobičajenom godišnjem povećanju zarada od nekoliko procenata, već o ozbiljnom pomjeranju cijele skale plata.

Važno je naglasiti i da, u trenutku pisanja ovog teksta, konačni zakoni još nijesu završili kompletan zakonodavni postupak. Zbog toga se pojedini detalji do početka primjene mogu promijeniti.

Hoćemo li stvarno živjeti bolje?

Za veliki broj ljudi - vrlo vjerovatno da.

Posebno za zaposlene koji danas imaju najniže zarade.

Ako neko danas prima, recimo, 700 ili 800 eura i plata mu značajno poraste, cijene bi morale prilično snažno da porastu da bi potpuno poništile takvo povećanje.

Ako plata poraste sa 800 na 1.200 eura, to je povećanje od 50 odsto. Čak i ako troškovi života u međuvremenu porastu 10 odsto, ta osoba je i dalje realno u mnogo boljoj situaciji nego ranije.

Ali isto ne važi za svakoga.

Ako neko danas zarađuje 1.600 eura, a njegova plata poraste 10 ili 15 odsto, rast cijena mnogo lakše može da pojede veliki dio tog povećanja.

Zato će EURO MODEL različito uticati na različite grupe ljudi. Najviše bi mogli da dobiju trenutno slabije plaćeni radnici. Kod srednje klase konačan rezultat će mnogo više zavisiti od inflacije.

A ljudi kojima prihodi ne porastu, dok cijene rastu, mogli bi čak da izgube dio kupovne moći.

Da li će zbog većih plata porasti cijene?

Vrlo vjerovatno će određeni pritisak na cijene postojati.

Ali to ne znači da će sve odjednom poskupjeti 20, 30 ili 50 odsto.

Najveći pritisak vjerovatno će biti u djelatnostima u kojima su plate zaposlenih veliki dio ukupnih troškova.

Tu prije svega spadaju restorani i kafići, hoteli, frizerski i kozmetički saloni, servisi, dostava, čišćenje, zanatske usluge, dio građevinarstva i mnoge druge uslužne djelatnosti.

Uzmimo restoran kao jednostavan primjer.

Restoran mora da plati konobare, kuvare, šankere, pomoćne radnike i menadžment. Ako ukupni trošak rada značajno poraste, vlasnik mora negdje pronaći taj novac.

Može smanjiti svoju zaradu, povećati cijene, pokušati da poveća produktivnost, zaposliti manje ljudi ili promijeniti organizaciju rada. U praksi će vjerovatno biti kombinacija svega toga.

Zbog toga je realnije očekivati da će EURO MODEL više uticati na cijene lokalnih usluga nego, na primjer, na cijenu telefona ili laptopa koji se uvozi iz inostranstva.

Ako plata konobara poraste 40%, ne znači da kafa mora poskupjeti 40%

Ovo je važno jer se u javnim raspravama često pravi pogrešna računica.

Plata zaposlenog nije jedini trošak jednog kafića ili restorana.

Tu su zakup prostora, struja, voda, nabavka robe, oprema, održavanje, porezi i mnogi drugi troškovi.

Ako trošak rada čini, na primjer, četvrtinu ukupnih troškova firme, njegovo povećanje ne znači da ukupni troškovi firme rastu istim procentom.

Pored toga, važan dio EURO MODELA trebalo bi da bude dodatno smanjenje poreskog opterećenja rada.

Ideja je da veći dio novca koji poslodavac već izdvaja završi kod zaposlenog, umjesto kroz poreze i doprinose.

Ako taj dio reforme bude funkcionisao kako je najavljeno, povećanje neto plata neće automatski značiti jednako povećanje troškova poslodavaca.

A upravo od toga će u velikoj mjeri zavisiti i pritisak na cijene.

Problem koji će mnoge firme tek osjetiti - izjednačavanje plata

Zamislimo firmu u kojoj početnik prima 900 eura, iskusniji radnik 1.100, šef smjene 1.300, a menadžer 1.600 eura.

Ako novi minimalac za određeno radno mjesto postane 1.250 eura, ne može samo početniku da se poveća plata i da sve ostalo ostane isto.

Iskusniji radnik će se pitati zašto nakon nekoliko godina iskustva prima isto kao neko ko je tek počeo. Šef će se pitati zašto za veću odgovornost dobija gotovo istu platu kao član njegovog tima. A menadžer će vjerovatno očekivati da se zadrži određena razlika između njegove i plata zaposlenih ispod njega.

Zbog toga rast minimalne zarade često povuče naviše i plate koje su već bile iznad minimalca.

To može biti dobro za zaposlene, ali za firme znači da stvarni rast troškova može biti širi nego što se vidi samo iz novih minimalnih zarada.

Najveći izazov je produktivnost

Ovo je vjerovatno najvažniji dio cijele priče.

Platu možemo povećati zakonom za nekoliko mjeseci. Produktivnost ekonomije ne možemo.

Ako jedan zaposleni firmi mjesečno stvara veliku vrijednost, veća plata je mnogo lakše održiva.

Ali ako vrijednost koju njegovo radno mjesto stvara nije dovoljno velika da pokrije povećani trošak, poslodavac ulazi u problem.

Tada mora da podigne cijene, smanji troškove, poveća efikasnost ili promijeni broj zaposlenih.

Zato dugoročno nije dovoljno samo povećavati plate. Moraju da rastu i produktivnost, investicije, tehnologija, kvalitet radne snage i efikasnost kompanija.

U suprotnom se povećanje plata sve više pretvara u rast troškova.

Šta možemo naučiti iz programa Evropa sad?

Crna Gora već ima iskustvo sa velikim rastom neto zarada kroz programe Evropa sad.

Prethodne reforme donijele su snažan rast neto plata i formalne zaposlenosti. Dio zarada koje su se ranije isplaćivale nezvanično prešao je u legalne tokove, što je radnicima omogućilo bolju kreditnu sposobnost i veću finansijsku sigurnost.

Ali istovremeno je rasla i potrošnja.

A kada građani imaju više novca, prirodno je da više kupuju. To povećava tražnju i može dodatno da utiče na cijene.

Prethodno iskustvo zato pokazuje da nijesu realne dvije krajnosti.

Nije tačno da će svako povećanje plata automatski "pojesti inflacija".

Ali nije realno ni očekivati da stotine hiljada građana dobiju znatno više novca, a da se u ekonomiji ništa drugo ne promijeni.

Više novca znači i više potrošnje

Zamislimo šta se dešava ako veliki broj domaćinstava odjednom dobije nekoliko stotina eura više mjesečno.

Neko će kupiti novi automobil. Neko će renovirati stan. Neko će kupiti telefon ili televizor koji je do tada odlagao. Neko će češće izlaziti u restorane. Neko će putovati. Neko će početi da razmišlja o stambenom kreditu.

Kada se takva promjena dogodi istovremeno velikom broju ljudi, potrošnja u cijeloj zemlji raste.

Crna Gora, međutim, veliki dio robe koju troši uvozi.

Zato dodatni novac neće ostati samo u domaćoj ekonomiji. Dio će završiti na kupovini uvoznih automobila, telefona, računara, garderobe, hrane i druge robe.

To donekle ublažava rast domaćih cijena, ali istovremeno povećava uvoz.

Šta će biti sa cijenama stanova i kirijama?

Ovo bi mogla biti jedna od važnijih posljedica EURO MODELA.

Broj stanova u Podgorici, Budvi, Baru, Tivtu ili Kotoru neće se odjednom povećati samo zato što su porasle plate.

Ali broj ljudi koji može da priušti veću kiriju ili veći stambeni kredit može značajno da poraste.

Zamislimo par koji danas zajedno zarađuje 1.600 eura. Ako im ukupna primanja porastu na 2.400 ili 2.600 eura, njihova kreditna sposobnost izgleda potpuno drugačije.

Banka im može odobriti veću ratu. Oni mogu da traže skuplji stan.

Ako se isto dogodi hiljadama domaćinstava, povećava se broj kupaca za isti broj nekretnina. To može stvarati dodatni pritisak na cijene stanova.

Slična situacija može nastati kod kirija.

Ako podstanaru plata poraste 300 eura, to ne znači nužno da će svih 300 eura ostati u njegovom džepu. Ako tržišne kirije krenu naviše, jedan dio povećanja može završiti kod stanodavca.

Zbog toga je tržište nekretnina jedan od djelova ekonomije koje će vrijediti posebno pratiti tokom 2027.

Veće plate znače i veću kreditnu sposobnost

Banke gledaju zvanične prihode kada odlučuju koliko nekome mogu da pozajme.

Ako plate značajno porastu, raste i iznos kredita koji građani mogu da dobiju.

To može biti veoma korisno ljudima koji žele da riješe stambeno pitanje ili naprave neku veću investiciju.

Ali veće kreditiranje istovremeno znači i dodatnu tražnju.

Više kredita za stanove može gurati cijene nekretnina. Više auto-kredita povećava potražnju za automobilima. Više potrošačkih kredita povećava ukupnu potrošnju.

Dakle, rast plata i rast kreditiranja mogu zajedno dodatno pojačati potrošnju u ekonomiji.

Kako će EURO MODEL uticati na male firme?

Tu vjerovatno neće postojati jedan odgovor.

Kompanija u kojoj zaposleni već imaju plate od 2.000 ili 3.000 eura neće reformu osjetiti isto kao restoran, prodavnica ili mali hotel u kojem veliki broj zaposlenih danas prima 700, 800 ili 900 eura.

Za firme sa visokom produktivnošću i većim zaradama poresko rasterećenje može biti povoljno. Radnici mogu dobiti veći neto iznos, dok se ukupni trošak firme ne povećava istim tempom.

Kod firmi sa malim maržama i velikim brojem slabije plaćenih zaposlenih situacija je mnogo komplikovanija.

Takve firme moraće da pronađu način da povećaju prihod po zaposlenom ili smanje druge troškove.

Neke će podići cijene. Neke će investirati u tehnologiju. Neke će promijeniti organizaciju rada. Neke će jednostavno zapošljavati manje ljudi.

Zato će posljedice EURO MODELA biti veoma različite od sektora do sektora.

Da li će biti otpuštanja?

Nije moguće ozbiljno tvrditi da će EURO MODEL automatski izazvati masovna otpuštanja.

Prethodne reforme nijesu dovele do pada registrovane zaposlenosti.

Ali ni suprotan zaključak nije siguran.

Poslodavac ne mora nekoga da otpusti da bi povećani troškovi rada uticali na tržište rada.

Može jednostavno da odustane od novog zapošljavanja. Umjesto šest zaposlenih može pokušati da posao organizuje sa pet. Može uvesti više automatizacije ili tražiti radnika sa više iskustva koji može da radi širi broj zadataka.

Zbog toga tokom 2027. neće biti dovoljno gledati samo koliko ljudi je zaposleno. Treba pratiti i koliko se novih radnih mjesta otvara.

Šta će se dogoditi sa ljudima koji već imaju 1.300, 1.500 ili 1.700 eura?

To je grupa koja bi mogla da bude posebno zanimljiva.

Ako neko danas sa fakultetom ima platu od 1.400 eura, a sjutra 1.400 postane minimalna zarada za njegovo radno mjesto, njegova plata se nominalno možda nije smanjila.

Ali se promijenila njena vrijednost na tržištu rada.

On više nema platu znatno iznad minimuma.

Zbog toga će vjerovatno tražiti povećanje. Isto će uraditi zaposleni iznad njega.

Tako novi minimalci mogu pokrenuti šire povećanje zarada kroz cijelu ekonomiju.

A penzioneri?

Penzioneri su posebno važni jer njihov prihod ne raste automatski zajedno sa platama zaposlenih.

Ako zarade porastu, potrošnja ojača i cijene krenu naviše, a penzije ostanu iste, penzioneri realno gube kupovnu moć.

Zato će za penzionere biti presudno koliko brzo će se njihova primanja usklađivati sa rastom cijena i zarada.

Nezaposleni su možda najosjetljivija grupa

Ako nemate posao, veći minimalac vam sam po sebi ne donosi veći prihod.

Ali eventualno povećanje cijena plaćate isto kao i svi ostali.

Zato je za nezaposlene najvažnije pitanje da li će EURO MODEL pomoći da se otvori više kvalitetnih radnih mjesta ili će viši troškovi rada smanjiti spremnost firmi da zapošljavaju.

Drugim riječima, nije dovoljno samo da plata bude 1.250 ili 1.400 eura.

Bitno je i koliko ljudi može da dođe do takvog radnog mjesta.

Ako tražite novu priliku, aktuelne oglase možete pratiti na [ImaPosla.me](/oglasi).

Ko će na kraju platiti reformu?

Ovo je jedno od najvećih otvorenih pitanja.

Ideja Vlade je da dio novca koji država izgubi smanjenjem poreskog opterećenja nadoknadi kroz veću ekonomsku aktivnost.

Ako ljudi imaju veće plate, više troše. Ako više troše, država prikupi više PDV-a. Ako više ljudi radi legalno, raste poreska baza. Ako se smanji siva ekonomija, dodatni novac ulazi u budžet.

To je ekonomska logika modela.

Ali tek treba vidjeti da li će dodatni prihodi biti dovoljni da pokriju sve nove obaveze države.

Tu će pravi odgovor dati Budžet Crne Gore za 2027. godinu, konačni poreski propisi i rezultati koji budu vidljivi nakon početka primjene.

Da li Crnoj Gori prijeti hiperinflacija?

Ne postoji ozbiljna osnova da se na osnovu same najave EURO MODELA govori o hiperinflaciji.

Hiperinflacija je ekstremna pojava u kojoj novac veoma brzo gubi vrijednost i cijene rastu nekontrolisano.

Crna Gora koristi euro i ne može jednostavno da štampa sopstvenu valutu kako bi finansirala državnu potrošnju.

Mnogo realniji rizik jeste povišena inflacija, posebno kod domaćih usluga i djelova tržišta na kojima ponuda ne može brzo da raste.

U avgustu 2026. godišnja inflacija u Crnoj Gori iznosila je 4,5 odsto, prema podacima MONSTAT-a.

Kako bi 2027. mogla da izgleda u praksi?

Najvjerovatnije nećemo vidjeti jednu veliku promjenu preko noći.

Efekti će se pojavljivati postepeno.

Prvo će građani dobiti veća primanja. Zatim će dio njih povećati potrošnju. Prodavnice, restorani, turističke i druge uslužne djelatnosti osjetiće veću tražnju.

Firme će istovremeno početi da osjećaju nove troškove rada. Dio cijena će biti korigovan.

Radnici koji nijesu dobili veliko povećanje počeće da traže korekciju svojih plata. Banke će imati veći broj klijenata sa boljom kreditnom sposobnošću.

Dio novca otići će na stanove, automobile i uvoznu robu.

I tek nakon nekoliko mjeseci moći ćemo mnogo jasnije da vidimo koliko je povećanje plata zaista povećalo životni standard.

Kako ćemo znati da li smo stvarno postali bogatiji?

Ne tako što ćemo pogledati samo prosječnu platu.

Ako plata poraste sa 1.000 na 1.300 eura, to izgleda odlično.

Ali ako istovremeno mnogo više plaćamo kiriju, hranu, majstore, restoran i ostale svakodnevne troškove, stvarni napredak je manji nego što pokazuje broj na platnoj listi.

Zato će tokom 2027. mnogo važnije biti pratiti:

• realne zarade nakon uračunate inflacije
• cijene hrane
• cijene usluga
• kirije i cijene nekretnina
• zaposlenost i broj novih radnih mjesta
• kreditiranje građana
• uvoz
• budžetski deficit
• javni dug

Tek kada spojimo sve te podatke, znaćemo da li je Crna Gora zaista postala ekonomski bogatija ili smo samo dobili veće brojeve na računima.

Šta na kraju možemo očekivati od EURO MODELA?

EURO MODEL bi mogao značajno da promijeni standard velikog broja građana Crne Gore, posebno onih koji danas rade za niske zarade.

Za njih povećanje plata može biti dovoljno veliko da realno osjete bolji životni standard čak i uz određeni rast cijena.

Ali veće plate neće postojati izolovano od ostatka ekonomije.

Veće plate znače veću potrošnju. Veća potrošnja znači veću tražnju. Veći troškovi rada mogu povećati cijene određenih usluga. Veći prihodi povećavaju kreditnu sposobnost. To može dodatno povećati tražnju za stanovima i drugim skupim proizvodima.

Zato ni tvrdnja da će "inflacija pojesti sve" nije realna bez podataka.

Ali nije realno ni očekivati da plate porastu tako snažno, a da cijene i ostatak ekonomije uopšte ne reaguju.

Pravi test EURO MODELA neće biti prva plata u januaru.

Biće nekoliko mjeseci kasnije, kada platimo račune, napunimo korpu u prodavnici, platimo stan ili kredit, izađemo na ručak i pogledamo koliko nam novca ostane do sljedeće plate.

Tek tada ćemo znati da li su porasle samo plate - ili je zaista porastao životni standard u Crnoj Gori.

Izvori

• [Vlada Crne Gore - najava EURO MODELA](https://www.gov.me/clanak/spajic-najavio-euro-model-od-januara-novi-rast-zarada-minimalne-od-1000-do-1400-eura)
• [MONSTAT - indeks potrošačkih cijena, avgust 2026](https://www.monstat.org/eng/novosti.php?id=4415)
• [IMF - Montenegro 2025 Article IV](https://www.imf.org/en/news/articles/2025/09/25/cs-montenegro-staff-concluding-statement-of-the-2025-article-iv-mission)